Polica za knjige

Kad jedem kruh, jedem kruh

Kad jedem kruh, jedem kruh

Svijest je trenutak u kojem smo uspjeli sjediniti tijelo i um. To je točka u kojoj je sažeto sada, u kojoj izlazimo iz misli o prošlosti ili budućnosti i bivamo. Previše toga radimo istovremeno i ni u čemu od toga nismo doista. Da bismo ušli u sadašnji trenutak, što god radili, dovoljno je malo svjesnog disanja. Kada smo svjesni udisanja i izdisanja, prirodno prestajemo lutati mislima.

Buddha je uspoređivao razuzdan um s divljim slonom. Dok slon mahnito trči naokolo, rasipa svoju snagu. Želimo li iskoristiti njegovu snagu, prvo ga trebamo vezati uz kolac. Upravo to činimo kada vežemo um uz tri udisaja. Zatim poučimo slona da mirno stoji. Um poučimo da se isprazni i miruje, ostajući budan, ali opušten, čekajući što će se sljedeće pojaviti…”

                                                                                                                                  Jan Chozen Bays

Što god radili, to je u tom trenutku jedino što postoji. Kad jedemo, trebali bismo jesti hranu, ne i svoje strahove i brigu: 

Dok držim komad kruha, volim ga gledati i smiješiti mu se. Taj je komad kruha izaslanik svemira koji mi nudi hranu i potporu. Kad se duboko zagledam u taj komad kruha, vidim Sunce, oblake i Majku Zemlju. Bez sunca, bez vode, bez zemlje pšenica ne može rasti. Bez oblaka ne bi bilo kiše za usjeve pšenice. Kad Majka Zemlja ne bi podupirala sav život, ništa ne bi moglo rasti. Zato je komad kruha koji držim u ruci istinsko čudo života. I ovdje je zbog nas, pa i mi moramo biti prisutni zbog njega. Jedite sa zahvalnošću. Kad stavite komad kruha u usta, žvačite samo kruh, a ne i svoje projekte, zabrinutosti, strahove ili ljutnju. To je praksa svjesnosti. Žvačite svjesno i znate da žvačete kruh, divnu hranu života. To vam donosi slobodu i radost. Svaki zalogaj pojedite tako, ne dopuštajući si da vas nešto odvuče od iskustva jedenja. 

Thich Nhat Hanh

O autoru

Komentiraj

*