Polica za knjige

Knjiga radosti: Trajna sreća u promjenjivom svijetu

Knjiga radosti: Trajna sreća u promjenjivom svijetu

„Radost je žar koja prati bivstvovanje.“

Tu sam misao Ericha Fromma prihvatila kao osobnu definiciju radosti. Radost je svjetlost, toplina i snaga koja pokreće nas, a možemo je prenijeti i drugima; ono što tinja i gori u nama bez obzira na ono izvan nas.

A ono izvan nas mijenja se brže nego u vremenima do sada – neizvjesno je, teško predvidivo, nesigurno. Takva nas vremena tjeraju da se okrenemo ognjištu i rasplamsamo malo žar koji u njemu tinja.

Voljela bih kada bismo svi naučili nešto iz lekcije koju prolazimo, kada bismo dijelili vrijeme na ono prije korone i ono nakon korone, pridajući onome „nakon“ bolje, pravednije, smislenije, autentičnije, jasnije… Voljela bih, ali znam da to smijem ograničiti samo na sebe. Voljela bih da osnažujemo prepoznavanje toga žara, prihvaćanje, otpuštanje, empatiju, bivanje u sadašnjem trenutku jer bez toga nema boljeg, pravednijeg, autentičnijeg, jasnijeg, ali sve to dopušteno mi je reći samo u prvoj osobi jednine. Druge treba pustiti da žive onako kako smatraju da je najbolje.

Svjesni smo kako se do sada živjelo – dezorijentirano. Imamo puno mogućnosti, ali i puno tjeskobe. Previše smo usmjereni na sebe, a to guši vatru radosti. Radosni možemo biti kada se osjećamo povezani u gusto i šareno tkanje života. Da, postoji i patnja. Nijedno ljudsko biće nije zaobišla patnja. Rastemo i učimo iz svojih patnji. Postoji i bol. Izvor su joj neostvarene želje i očekivanja. Možemo ju ublažiti jačanjem „duševnog imuniteta“. Brojne su tehnike koje tome služe, svode se na upoznavanje i odgoj emocija i smirivanje uma.

Knjiga radosti lijepa je u svojoj jednostavnosti. Prožeta je prijateljskom ljubavlju Dalaj Lame i nadbiskupa Desmonda Tutua te dubokim poštovanjem Douglasa Abramsa prema toj dvojici velikana. Iskrena je, čitatelj to osjeti.
Zapadu trebaju takvi razgovori, takva ohrabrenja. Puno smo toga otkrili, ali smo puno toga i zaboravili.

O autoru

Komentiraj

*