Polica za knjige

Nebo

Nebo

Kišilo je od jutra. Stisle me hladnoća i misli. Izbjegavala sam lokve i gacala po svome strahu. Negdje u tom sivilu prošlo mi je glavom da je iznad mene isti beskraj kao i za sunčanog dana bez oblaka. Ne vidim ga od oblaka svojih misli. Ne možemo se istovremeno utapati u oluji misli i diviti se beskraju neba.

Ispod mene zemlja, planet, neslućene dubine svjetova. Iznad mene beskraj, daleki, neslućeni svjetlucavi svjetovi. Nema misli ni straha koji se ne bi otopili pred veličanstvenošću te spoznaje. 

O autoru
  1. Matija Odgovori

    Baš lijepa metafora.

Komentiraj

*