Polica za knjige

Šuma Striborova

Šuma Striborova

Šuma Striborova bajka je o začaranoj šumi u kojoj se zbivaju svakojaka čuda, i dobra i naopaka, svakome po zasluzi. Bajka je to o poniznoj starici, njezinom naivnom sinu i nesretnoj ljudskoj duši koja je jednom zbog tko zna kakvog grijeha pretvorena u guju.  

Kada sam bila dijete, tražila sam krivca bakine nesreće. Krivila sam snahu guju jer se ništa od toga ne bi dogodilo da se ona nije pojavila; budalastog sina jer se ništa od toga ne bi dogodilo i baka ne bi patila da je on bio razborit; ili šumu jer guja je dio njezine čarolije – da nije bilo nje, guja se nikada ne bi zatekla u bakinu domu. Ljepota čitanja bajki kao odrasle osobe je u jasnom viđenju onoga što je skriveno dječjoj svijesti. Ne radi se o šumi, o gujama ni o budalastim sinovima jer oni imaju svoj neki put. Radi se o baki. Dobra i mudra baka očito je svladala iskušenja materijalnog svijeta. Starost joj je donijela važnu lekciju i ispit – iskušavala je njezinu vezanost za sretnu sudbinu i odnose jer čovjek uspijeva biti stabilno sretan onoliko koliko nije ni za što vezan, pa ni za želju da živi sretno i sve ostalo što ide s time ili dovodi do toga.  

Ona je morala proći sve to jer je tako odabrala i zbog tog odabira baka nije žrtva. U trenutku kada je odlučila prihvatiti svoju gorku sudbinu, magija se, kao lanac negativnih uzročno-posljedičnih događaja, morala prekinuti. 

Šuma Striborova metafora je magije koja se razbija prihvaćanjem vlastite sudbine. To je velika, ako ne i najveća životna lekcija: prihvatiti svoju sudbinu, kakva god ona bila, sa zahvalnošću, s ljubavlju i s povjerenjem da je to najbolje za tebe. 

O autoru

Komentiraj

*