Imati ili biti

Odlučila sam raditi ono što me veseli – čitati knjige koje me inspiriraju i zastati nad ponekom rečenicom, udahnuti i malo proživjeti njezin smisao. Tako je nastao ovaj blog.

Imam malu bilježnicu u koju redovito upisujem misli i citate koji su me dotaknuli. Nađe se tu svega, od svih, ali manje je važno tko što potpisuje, važna je ideja jer ona zavibrira u meni kada je prepoznam. Prije koji tjedan zapisala sam riječi Pipi Duge Čarape: “Nikada to još nisam napravila, stoga smatram da to mogu.” Od tada im se često vraćam i divim se mudrosti djeteta u tim riječima, divim se bezbrižnosti i lakoći postojanja.

Osim veselja, Polica za knjige ponekad je odraz i mojih strahova i srama jer to što radim nije dovoljno dobro, možda i nema smisla… Pa bih nastavila pisati, ali ne i objavljivati, samo što me to ne bi više toliko veselilo kao spoznaja da to dijelim s drugima. Previše sumnje i straha uvuklo bi se u mene, a zapravo je tako jednostavno: trebam samo prenijeti svojim riječima misli koje mi imaju smisla, onako kako bi to napravilo dijete – bezbrižno i s lakoćom. Zaplela sam se u to da Polica mora imati strukturu, da je moram ukalupiti, da moram sve isplanirati, razraditi je, pročitati tone stranica unaprijed, ali zapravo ništa od toga nije bitno jer ona nije projekt, ona je moje veselje i dopustit ću joj da raste onako kako bude išlo i u smjerovima kamo me srce vodi. Meni ne treba još jedan razrađeni projekt, treba mi malo veselja i odlučila sam si ga pokloniti kroz svoju Policu za knjige, a kroz nju i svima onima kojima je to potrebno. 

Email: info@policazaknjige.com

Facebook: Polica-za-knjige